Art view or criticism from others people


Kroz lavirinte simbola
(kratak osvrt na slikarstvo Danila Ivanovića)

Već u prvom poliptihonu Danila Ivanovića, nama, kao posmatračima pada u oči slikareva opsednutost Ženom. Na njegovim platnima Žena je prvenstveno biblijska Eva, dijabolična slika njenog antipoda Lilit, sa svim ženskim manama i vrlinama, praiskonski simbol rađanja i plodnosti, rodilja I roditeljka, dojilja i odgojiteljica naslednika čovekovih, njegova verna životna saputnica, čuvarka doma, poroda, domaćeg ognjišta i kućnih svetinja; gorda mučenica i svetica u jednom, ali podjednako i podatna odaliska i razuzdana hetera, čijim zamamnim čarima ne odoleva ni najsurovije srce nasilnika. Kao božanstvo iz antičkih mitova ta ista Žena predstavlja čas milolike glasnice proleća, Hore; čas dražesne gracije, sjajne boginje ljupkosti, miline, bezbrižnog raspoloženja i druževne veselosti, vedrine i svečanog života; čas razuzularne bahantkinje iz Dionisove pratnje; ili, u istoj meri, ona je, ovde, prvotna plebejska Cerera, boginja biljnog sveta, zemljoradnje i moralnog poretka; onde, Minerva, blaga i razumna boginja mudrosti i ratnih veština, zaštitnica nauke, umetnosti i ženskih radinosti; čas je Dijana, zakleta devica i ćudljiva boginja lova, gospodarica divljači i zaštitnica svih mladih stvorova; čas čedna Venera, boginja bračne ljubavi i pramajka rimskog naroda; čas starolatinska Vesta, smerna boginja i ukrotiteljka blagotvorne stihije ognja; čas Viktorija, krilata i moćnu boginja trijumfa, pobede i uspeha, dakle, znači uvek i na svakom mestu lik žene dominira kompozicijom slike. Usredsredi li se dovoljno pažljivo, svaki zainteresovani posmatrač otkriva osim čitave menažerije likova i raznih antičkih simbola i stubova akropola i jedan visoki postament sa kipom Pegaza, simbola umetničkog nadahnuća I stvaralaštva, te nimfe, štono fanfarama najavljuju radosne događaje, dok jednu široku paletu raznorodnog simboličnog znamenja, koje, čas neposredno, čas dalekohvatnim i skrivenim parbolama baca trak svetla na likove u slici... Sitnim i neupadljivim ukrasima u kosi ovih Žena, Ivanović stvara dojam, da ih je dozvao iz nekih davnih i dalekih vremena i da ih tim svojim nakitom želi razlučiti od žena našeg doba. Taj utisak vremenske pomerenosti pojačavaju katkad, osim neizbežne ornamentike sa grčkih vaza, i nizovi postamenata sa staklenim zvonima i školjkama u kojima sazrevaju autohtona božanstva – iz jedne se upravo (autorovo viđenje njenog rađanja); u liku krilate vile, pojavljuje boginja pobede Viktorija... na drugom kraju slike nailazimo na energetske ćelije sa kristalnim stubom, koji simboliše antenu za kontakt s bogovima, a kroz spiralni otvor na nebu vidimo grupu malih anđela, koji nas začuđeno gledaju, dok čitav niz krilatih žena stoji nad ponorom otvorenog neba i svira u fanfare. Ivanovićeve slike su izuzetno asocijativne i vrve obiljem tananih spirala, koje, prema autorovom shvatanju, simbolišu kružni tok evolucije, a posmatrača neodoljivo podsećaju na staništa puževa i školjki, ili, još neodoljivije, na čipkaste strukture snežnih pahulja i lednih kristala, koje srećemo kao nezaobilazan motiv na vezenim narodnim nošnjama iz slikarevog zavičaja.

Jedno od retkih muških stvorenja na ovim Ivanovićevim slikama, predstavljeno je prefinjenim sfumatom u liku zlosrećnog Ikara, koji, da li od uzbuđenja ili u pustom očajanju, širokim zamasima krila povija čemprese na zemlji suprotno od pravca njegovog uzletanja.

Iz male, u more uronjene platforme sa poluokruglom staklenkom, ispod žive linije naboranog čela viri par očiju, koje predstavljaju Danilov krnji autoportret. Taj par očiju nam, kao da nas nuka svojim žmirkavim pogledom, veli: Posetioče, uroni dublje pogledom u ovo platno, možda se u njemu krije tajna, kojom ćeš razgaliti svoju dušu.

Drago Tešević

*** *** ***

Zene na  Danilovim slikama su od onog soja o kojima se moze samo saputati, i to sa najboljim drugarima, u cetiri oka! Ipak, o njima se ponajvise cuti, o njima se sanja, one nemaju imena, niti im se imena daju. O njima se samo masta, kao o  necem dalekom i bolno nedostiznom! Kao o Onoj koja je podarila Sina Bozijeg, i cijom lepotom grejemo  se u najstudenijim vremenima, i cijim sjajem obasjavamo najmracnije trenutke! Takve  zene Danilo slika!

Momir Vasiljevic

 *** *** ***

Kjære venner, mine Damer og Hærer , Deres Eksellense,

Jeg har stor glede og ære  å ønske dere vel møtt (velkommen) på vegne av kunstnere som stiller ut på denne utstillingen som begynner i kveld. Dette er første utstilling av denne typen i Norge, og den er et resultat av både en drøm av en mann, Danilo Ivanovic, som er en del av denne utstillingen, og forståelsen av hans Eksellense, ambasadør av Serbia I Norge, som har motatt dette initiativet til at kunstnere fra Serbia skulle samles et sted. Danilo Ivanovic Er kunstner som er kjent bl a for sitt bistandsarbeid gjennom kunst og kunstprosjekter. For å nevne noen få:

- 1992 "ART AID" auksjon for barn I Bosnia. Norske kunstnere som donerte sine verk.

- 1993 "ART CRUISE",Sogn og Fjordane-10 kunstnere fra hele verden som donerte sine verk I Reiselivs-museet i Balestrand. Danilo er en av kunsterne som er hilst med bifallsrop.

Denne utstillingen skjer i en politisk arena som har blitt transformer i en kunst arena for anledningen og som viser et samspill mellom kunst og politikk på en subtil måte. Kultursenteret i den serbiske ambasaden har i en årrekke vært oragnisatør av mange kulturelle begivenheter, men for første gang er det de visuelle kunstnere som stiller ut sammen på en utstilling i samme åndedrag. Det er 9 kunstnere og en gjest som er en del av en kunstnerisk duo fra Nord Norge. Alle de presenterte kunstnere skiller seg ut med sin kunstneriske visjon og dermed et uttrykk som strekker seg alt fra surrealisme til det konseptuelle med diverse kunstmedier i bruk. Den sammensetningen av variasjoner er nemlig ideen bak utstillingen. Kunstnerne selv har bestemt seg for å utføre en kuratorjobb uten noe fast konsept, nemlig for å vise den demokratiske aspekten av kunst hvor alle kan bli med.

Vera Wyller, arkitekt og tegner, med sine minutiøse tegnigner med konseptuelt preg, Aleksandar Rasulic, grafiker-kunstner med sine kuber utført på en omhyggeligg måte i squer investigation verk som vises for første gang. Irena Jovic, Nerdrums elev med store oljemalerier med et klassisk preg som bærer nordnorsk atmosfære med poetisk skrift-legenden av Leif Stuevold. Filip Matic med svart og hvitt maleri med tema den objektive virkeligheten fra siklus av malerier under navn German Lessons.

Vladana Nikolic med sine ekspressive malerier som viser både rare landskap og uttrykksfulle portretter. Miso Zecevic med gitaristen som lengter etter il mond perdu. Unge Tatjana Mrkaljevic, prisvinner for sine fotografier fra  NKF (Norges kreative fagskole i Oslo ), Savo Pudar med abstrakte malerier i  lapis-lazuli aktige farger.

Danilo Ivanovic med sine symbolske, surrealistiske malerier.

Uansett medium, stil eller tema-evne, overskrider kunst språkbarrierer og gjennom sitt eget (felles)språk promoterer dialog og felles (gjensidig??) respekt mellom (i?) diverse kulturer. ..og diverse medier og diverse aspekter i sammfune. Denne utstillingen-samllingen av kunstnere kan på en symbolsk måte ha betydning for fremtidens ideer-visjon i forbindelse med et eventuelt en mer konkret stilling I forhold til visuell kunst eller kunst generelt og dens rolle I hverdagslivet.

Jeg herved erklarer utstillingen Serbiske kunstnere og gjest i Norge åpen.

Filip Matic sa otvaranja jednog projekta u Ambasadi Srbije u Oslu

 *** *** ***

Attraverso labirinti di simboli
(breve panoramica sulla pittura di Danilo Ivanović)

Già nel primo polittico di Danilo Ivanović, a noi in qualità di osservatori salta agli occhi l'ossessione del pittore con la Donna. Sulle sue tele la Donna è innanzitutto l'Eva biblica, immagine diabolica del suo antinomo Lilith, con tutti i difetti e le virtù femminili, simbolo primordiale della nascita e della fertilità, partoriente e genitrice, nutrice e balia degli eredi dell'uomo, sua fedele compagna di vita, custode della casa, della discendenza, del focolare domestico e dei numi, superba martire e santa insieme, ma allo stesso modo sommissiva odalisca e lasciva cortigiana, al cui fascino ammaliante non resiste nemmeno il cuore più crudele di un bruto. Come una divinità degli antichi miti, quella stessa Donna rappresenta ora  le aggraziate nunzie della Primavera; le Ore; ora le gentili Grazie, luminose dee della gentilezza, della soavità, della spensieratezza e della socievole allegria, della gaiezza e della vita cerimoniale, ora le scatenate Baccanti della corte di Dioniso, oppure, nella stessa misura, qui, Lei è l'archetipo plebeo di Cerere, la dea del mondo vegetale, dell'agricoltura e dell'ordine morale: lì, Minerva, mite ed assennata dea della saggezza e delle arti della guerra, patrona della scienza, dell'arte e dei mestieri femminili; ora è Diana, vergine giurata e lunatica dea della caccia, signora degli animali selvatici e protettrice di tutte le giovani creature; ora è la casta Venere, dea dell'amore coniugale e progenitrice del popolo romano; ora è Vesta degli antichi Latini, umile dea e domatrice della benefica fiamma del focolare; ora Vittoria, alata e potente dea del trionfo, dell'affermazione e del successo, quindi, sempre e in ogni luogo una figura femminile domina la composizione del quadro.
Se si concentra con sufficiente attenzione, ogni osservatore interessato scopre, oltre ad un serraglio di personaggi, agli svariati simboli dell'antichità ed ai pilastri delle Acropoli, anche un'alta colonna con una statua di Pegaso, simbolo dell'ispirazione artistica e della creatività, ed anche le ninfe, che con le loro fanfare annunciano eventi lieti, mentre una vasta gamma di eterogenei segni simbolici, a volte direttamente, a volte con sfuggenti e celate parabole getta luce sui personaggi del quadro...

Con piccoli e discreti ornamenti nei capelli di queste Donne, Ivanović crea l'impressione di averle rievocate da un tempo antico e lontano e che proprio con questi loro gioielli lui voglia distinguerle dalle donne del nostro tempo. Questa impressione dello spostamento temporale viene a volte amplificata, oltre che dagli inevitabili ornamenti dei vasi greci, anche da file di piedistalli con campane di vetro e conchiglie nelle quali maturano divinità autoctone - da una appunto (così l'autore vede la sua nascita); nella forma di fatina alata, appare la dea del trionfo Vittoria... all'altra estremità del quadro troviamo le celle di energia con una colonna di cristallo, la quale simboleggia l'antenna per il contatto con gli dei, ed attraverso un foro a spirale nel cielo vediamo un gruppo di piccoli angeli, che ci guardano stupiti, mentre un'intera serie di donne alate si erge sull'abisso del cielo aperto e suona le fanfare.
I quadri dell'Ivanović comunicano per associazioni e brulicano di una miriade di sottili spirali, le quali, secondo la concezione dell'autore, simboleggiano lo scorrere circolare dell'evoluzione, e ricordano irresistibilmente allo spettatore gli habitat delle lumache e dei molluschi, oppure, in maniera ancora più irresistibile, le strutture di pizzo dei fiocchi di neve e dei cristalli di ghiaccio, che incontriamo come motivo inevitabile sui ricami dei costumi tradizionali della terra natia del pittore.
Una delle poche creature maschili in questi quadri dell'Ivanović viene presentata con un raffinato sfumato nelle sembianze dello sciagurato Icaro, il quale, per eccitazione o per mera disperazione, con ampi colpi d'ali piega i cipressi sulla terra in direzione opposta da quella del suo decollo.
Da una piccola piattaforma sommersa nel mare, con sopra una semisfera di vetro, sotto la viva linea della fronte corrugata spuntano un paio di occhi, che rappresentano un autoritratto mutilo di Danilo. Questo paio d'occhi, come se ci spingesse con lo sguardo luccicante, ci dice: Visitatore, immergi lo sguardo più a fondo dentro questa tela,  in essa potrebbe nascondersi il segreto con il quale ravviverai la tua anima.

Drago Tešević
Quadro primo: Nascita della dea Nike
Quadro secondo: La valle dei gatti

Traduzione Edis Livnjak